Još 1738. švicarski znanstvenik Daniel Bernoulli upotrijebio je metodu diferencijalnog tlaka-temeljenu na prvoj Bernoullijevoj jednadžbi-za mjerenje protoka vode. Kasnije je talijanski GB Venturi istraživao upotrebu Venturijeve cijevi za mjerenje protoka i objavio svoja otkrića 1791. godine.
Godine 1886. Amerikanac Clemens Herschel primijenio je princip Venturijeve cijevi kako bi stvorio praktičan uređaj za mjerenje protoka vode.
Od početka do sredine 20. stoljeća postupno su sazrijevala uspostavljena načela mjerenja; istraživači više nisu ograničavali svoja razmišljanja na postojeće metode, već su umjesto toga krenuli novim putevima istraživanja.
Do 1930-ih počele su se pojavljivati metode za mjerenje brzine protoka tekućina i plinova pomoću akustičnih valova. Međutim, malo je značajnog napretka postignuto na ovom polju prije Drugog svjetskog rata; tek 1955. Maxsonov mjerač protoka-koji je koristio metodu akustične cirkulacije-uveden je u svrhu mjerenja protoka zrakoplovnog goriva.
Od 1960-ih nadalje instrumenti za mjerenje protoka počeli su se razvijati prema većoj preciznosti i minijaturizaciji.
S brzim napretkom tehnologije integriranih krugova, ultrazvučni mjerači protoka koji uključuju tehnologiju fazne-zaključane petlje dobili su široku primjenu. Nadalje, opsežna primjena mikroračunala značajno je poboljšala mogućnosti mjerenja protoka; na primjer, integracija mikroračunala u laserske dopplerove mjerenje brzine omogućila je obradu složenijih signala.